U četvrtak, 28.11.  krenuli smo na putovanje u Zagreb. Povod putovanja bila je 15. obljetnica Marijinih obroka u Hrvatskoj na koju smo bili pozvani kao volonteri OŠ Frane Petrića. Naš cilj i središte našeg programa bilo je Hrvatsko Katoličko Sveučilište. U HKS-u smo upoznali našu domaćicu prodekanicu Mariju Ćurlin koja ondje na Medicinskom fakultetu  predaje embriologiju i histologiju.

Nakon toga prošetali smo se do bazilike sv. Antuna Padovanskog na Svetom Duhu gdje su nas dočekali gvardijan fra Josip Petonjić i fra Stjepan Brčina. Oni su nas proveli kroz baziliku i upoznali s humanitarnim radom franjevaca kroz pučku kuhinju.

Program svečane obljetnice 15 godina Marijinih obroka u Hrvatskoj počeo je  19:30 u dvorani Aula Magna na HKS-u. Među uzvanicima bili su izaslanica predsjednika Vlade RH, predstavnica Grada Zagreba, izaslanica zagrebačkog nadbiskupa, apostolski nuncij u Republici Hrvatskoj, španjolski veleposlanik te članovi Upravnog odbora Marijini obroci Hrvatska i brojni volonteri. Na kraju uvodnih pozdrava slijedilo je pravo iznenađenje, kada je voditeljica kao posebne goste pozdravila nas, skupinu volontera s otoka Cresa, četrnaestero učenika OŠ Frane Petrića. Svi smo bili začuđeni i ushićeni što su u punoj dvorani, od svih nazočnih pozdravili baš nas.

Pjevačica duhovne glazbe Vanese Mioč svojom je pjesmom protkala cijelu večer.

Prisutnima je prikazan video koji opisuje početke pokreta Marijinih obroka u Hrvatskoj, brojne volontere i plodove ovoga projekta kroz 15 godina a nakon toga, slijedilo je ono što smo svi najviše iščekivali, a to je govor osnivača projekta Marijinih obroka Magnusa MacFarlane-Barrowa.

On je posebno istaknuo kako je sretan što vidi puno mladih volontera poput nas i kako mu je to posebno drago. Također je rekao da mu je uvijek posebno drago vratiti se u Hrvatsku gdje ima brojne prijatelje. Kao mladić posjetio je Međugorje i to hodočašće promijenilo mu je život. Kada je nekoliko godina kasnije na našim prostorima započeo rat te kada je vidio koliko su ovi krajevi i ljudi svakodnevno stradavali odlučio je organizirati humanitarnu pomoć koja je slana u brojne gradove Hrvatske i BiH.

Kao humanitarac posjetio je i Afriku gdje ga je posebno dirnuo susret s gladnom djecom. Odlučio se pokrenuti i osnovao organizaciju Marijini obroci.

Danas, putem organizacije Marijini obroci poslužuju se obroci za 2.429.182 djece svakog školskog dana. Naglasio je da je samo 22 € dovoljno kako bi jedno dijete primalo obroke na mjestu obrazovanja tijekom cijele školske godine.

Nakon njegovog govora i prezentacije uputili smo se na svečani domjenak, a potom se uputili k obiteljima  kod kojih smo prenoćili i koje su nas jako lijepo ugostile.

U petak ujutro smo  posjetili info centar Marijinih obroka u Ilici i poslušali priču nacionalne koordinatorice “Marijinih obroka” Antonije Došlić koja je ranije ove godine i  sama posjetila jednu od država u kojoj Marijini obroci hrane djecu, a to je Benin. Ispričala nam je kako djeca ondje žive, koliko siromaštvo ondje vlada, a najviše nas je pogodilo kada je rekla da  neka djeca pješače i po 10 km kako bi u školi dobili obrok jer je većini to jedini obrok u danu. Također je napomenula koliko ih taj jedan obrok u danu učini sretnima i zahvalnima, a nama često i puno više od toga nije dovoljno. Naglasila je kako su tamo djeca i s tim malim što imaju sretna i stalno nasmijana, kako puno plešu i pjevaju.

Nakon Info centra posjetili smo Muzej čokolade i naučili ponešto o čokoladi te isprobali razne vrste čokolade.

Naš boravak u Zagrebu završio je gdje je i započeo, na HKS-u gdje nas je ponovno čekala naša draga domaćica Marija. Ovaj put nam je pripremila obilazak studija medicine pri HKS-u. Razgledali smo mnoge opremljene  prostorije i razne uređaje koje ondje koriste te smo se upoznali sa studentima medicine. Svima nam se jako svidjela prezentacija profesorice Marije o mikroskopiranju tkiva različitih ljudskih organa. Pokazala nam je kako pod mikroskopom izgledaju tkiva mozga i oka.

Na kraju zahvaljujemo bračnom paru Mariji i Krešimiru Ćurlin koji su nam omogućili i organizirali ovo nezaboravno iskustvo. Hvala našem ravnatelju na financijskoj podršci.

Ovo putovanje ćemo jako dugo pamtiti jer smo naučili puno toga, kao naprimjer, da trebamo biti zahvalni za sve što imamo i kako malim djelima ljubavi i odricanja možemo pomoći one koji su u potrebi. Ovo nas putovanje poziva da promislimo koliko djece u Africi i širom svijeta gladuje, a mi često nismo zadovoljni sa svime što imamo. Mislim da nam je mnogima ovo bio vjetar u leđa za nastavak volontiranja i sudjelovanja u humanitarnim akcijama.

Klara Nedić, volonterka