preskoči na sadržaj

Osnovna škola Frane Petrića Cres

Login
Kalendar
« Travanj 2018 »
Po Ut Sr Če Pe Su Ne
26 27 28 29 30 31 1
2 3 4 5 6 7 8
9 10 11 12 13 14 15
16 17 18 19 20 21 22
23 24 25 26 27 28 29
30 1 2 3 4 5 6
Prikazani događaji

Kalendar

Raspored školskog zvona

1.sat: 08:00-08:45
2.sat: 08:50-09:35
3.sat: 09:55-10:40
4.sat: 11:00-11:45
5.sat: 11:50-12:35
6.sat: 12:40-13:25

Brojač posjeta
Ispis statistike od 27. 7. 2015.

Ukupno: 44384

Webmaster: Mateja Jurjako, prof.

CARNet

skole.hr

eLektire

aai

mzos

azoo

Cres

"Forsiraj sam sebe i bit ćeš iznenađen što sve možeš postići!"

Vijesti
Povratak na prethodnu stranicu Ispiši članak Pošalji prijatelju
Posjet prihvatilištu za beskućnike u Rijeci
Autor: Dubravka Buničić, 14. 3. 2018.

    Dana 7.3.2018. volonterska skupina Solidarnost  – srce u akciji, u pratnji svoje voditeljice vjeroučiteljice Dubravke Buničić i učiteljice Mladenke Kučić, posjetila je prihvatilište za beskućnike Ruže sv. Franje u Rijeci.


   Kao što i priliči, ponijeli smo nešto hrane, slatkiša i voća na dar. Dočekala nas je gospođa Slađana Tuftan, zaposlena kao socijalni pedagog u Prihvatilištu. Svi su nas dočekali jako srdačno i ljubazno. Pozorno smo slušali kako je i zašto nastalo Prihvatilište te kako su potrebe svake godine sve veće. Trenutno Prihvatilište može primiti 10 muškaraca i dvije žene.

    Imali smo prilike i osobno upoznati korisnike, pa smo, podijelivši se u manje grupice, razgovarali u intimnijoj i opuštenijoj atmosferi. Meni osobno je bilo teško ispitivati ih nešto o njihovom životu. Shvatila  sam da su svašta prošli , nisam htjela ispitivati ih o osjetljivim i bolnim dijelovima njihova života. U ponovnom, zajedničkom susretu izmijenili smo svoja iskustva i tko je želio ispričao je što je čuo ili kako je doživio prethodne razgovore. Sve je bilo tako emocionalno . Sama pomisao na to kakav im je život bio i zašto su tamo, jako je teška. Beskućnici imaju i svoj časopis Ulične svjetiljke. Vidite li na ulicama Rijeke prodavača Uličnih svjetiljki (ne Ferala jer to je konkurencija!) nemojte samo proći, kupite i pomozite ljudima da ponovno počnu živjeti dostojanstveno. Kada poželite nešto skupocjeno, sjetite se onih koji bi bili presretni da imaju ono što vi imate. 

Volonterka Ivona Pajek, 8.a

 

Bilo mi je jako teško suzdržati se da ne budem tužna jer, pred tim ljudima, treba pokazati veselje.  Upoznali smo puno ljudi i mislim da je jako dobro što postoji to Prihvatilište u kojem ljudi mogu biti dok ne nađu posao i zarade nešto novaca, pa se mogu osamostaliti. Nakon svega što sam čula i vidjela, još mi je draže izdvojiti svoje slobodno vrijeme za volontiranje.

Nikolina Martinjak, 7.b

 

Slušajući riječi gospodina Željka ,s kojim sam razgovarala, shvatila sam koliko život može biti nepredvidljiv. No, bez obzira na njegovu težinu, uvijek postoje dobri ljudi voljni pomoći, iako ih je čini mi se premalo. Drago mi je da sam upoznala te ljude. Nadam se da će svim korisnicima život krenuti u boljem smjeru, a ja ću se potruditi da im pomognem na način kako znam.

Nika Petra Jukić, 7.b

Korisnici Prihvatilišta podijelili su s nama svoje teške životne priče zbog kojih su završili na ulici. U Prihvatilište je svatko dobrodošao, no ne zauvijek. Tamo mogu boraviti do godine dana, a za to vrijeme traže posao i pokušavaju „doći k sebi“. Imaju i kreativne radionice, a svoje proizvode prodaju na raznim sajmovima i tako sufinanciraju potrebe Prihvatilišta.

Vedrana Zovko, 7.a

 

U Prihvatilištu sam upoznala gospodina Radovana koji mi je ispričao svoju tužnu priču. On ima 63 godine, sina i unuka kojeg nije vidio 8 godina i nema s njima nikakav kontakt.  Prije nego je došao u Prihvatilište tri je godine živio u baraci bez struje i vode. Jako mi je žao tih ljudi koji žive bez krova nad glavom u tako teškim uvjetima, a ja imam i više nego mi treba.

Stela Sintić, 7.a

Što sa naučila prilikom posjete Prihvatilištu?

Shvatila sam da trebam cijeniti ono što imam. Tako je lako postati beskućnik, dovoljan je samo nesretan splet okolnosti.

Laura Stanković, 7.a

Bila sam jako potresena čuvši priče korisnika Prihvatilišta i shvatila da smo često jako nezahvalni i ne shvaćamo koliko smo sretni  što  imamo krov nad glavom. Voljela bih kada bismo svi dobili svijest o tome.

Petra Kruljac, 7.a

 

Od ove školske godine član sam volonterske skupine koju vodi naša vjeroučiteljica Dubravka Buničić. U srijedu smo imali priliku posjetiti Prihvatilišteza beskućnike u Rijeci. Tamo smo susreli ljude koji su nažalost imali manje sreće u životu. Biti beskućnik je sigurno teško i tužno. Razgovarao sam s gospodinom Petrom koji ima 52 godine, velikim ljubiteljem nogometa i rukometa. Njegova je najvećaželja da se što prije oporavi i nađe posao, pa da može otići iz Prihvatilišta i započeti živjeti svojim životom. Razgovor s beskućnicima pokazao mi je da još uvijek ima puno ljudi koji trebaju našu pomoć, ali da ima i puno onih koji su spremni pomoći. Nadam se da će se korisnici Prihvatilišta što prije osamostaliti i početi živjeti onako kako bi oni to željeli. A mi ,koji imamo i više nego što nam je potrebno, trebamo  shvatiti moć pomaganja i darivanja drugome.

Karlo Damijanjević, 7.a





[ Povratak na prethodnu stranicu Povratak | Ispiši članak Ispiši članak | Pošalji prijatelju Pošalji prijatelju ]
preskoči na navigaciju